Župa sv. Antuna Padovanskog Gornji Kosinj
- Prvi spomen: 1320. godina
- Prvi župnik: 1374. Vlč. Matija
- Nakon Turaka: 1692. godine organizirana kao nova župa
- Nanovo izgrađena: 1695. – 1699.
- Prvi titular: 1692. sv. Jeronim
- Drugi titular: 1708. sv. Antun Padovanski
Župa sv. Antuna Padovanskog u Gornjem Kosinju središnja je župa Kosinjske doline. Taj središnji značaj ona ima vjerojatno od prvog za sada poznatog spomena iz 1320. godine -Oltarni kamen, no vjerojatno je njeno osnivanje bilo znatno ranije. To se temelji na nedavnom sondažnom arheološkom istraživanju kapele sv. Ane u Šušnju kao filijalne župe sv. Antuna Padovanskog, a gdje su pronađeni najstariji grobni ostatci s kraja 10. stoljeća.
Nakon pada Like pod osmansku vlast oko 1527. godine, župa i crkva propadaju kao i svi sakralni objekti u Lici. Oslobođenjem Like od Osmanlija 1689. godine i novim naseljavanjem hrvatskog i katoličkog stanovništva pop Marko Mesić – kao jedan od vođa oslobađajuće vojne i tada glavni svećenik Like i Krbave – osniva u Gornjem Kosinju novu župu sv. Jeronima. Župa je osnovana 1692. godine, no Božja služba još se uvijek ne provodi u današnjoj crkvi – koja tada kao i sve druge crkve u Lici čeka svoju obnovu. Misna slavlja provodila su se u preuređenim džamijama te pomoćnim prostorijama i prostorima, dok obnova crkve sv. Jeronima završava u razdoblju od jeseni 1695. pa do kraja 1699. godine. Crkva dobiva titulara sv. Jeronima – što je iznimno važno za kosinjsku glagoljsku povijest, jer se tada sv. Jeronim bezrezervno smatrao ocem glagoljice i glagoljaštva – dok se sama glagoljica nazivala jerolimica. To je jedini dokazani primjer titulara sv. Jeronima u kompletnoj ličkoj crkvenoj povijesti,1 što toj činjenici daje još više na važnosti. Tadašnji župnik Ivan Štulc i narod Kosinja titulirali su crkvu sv. Jeronimom kao posvetu na glagoljske brevijare otisnute u gradu Kosinju, a kojima su se još i tada služili svećenici glagoljaši pri svakodnevnoj molitvi. To nam jasno kazuje “Opis Like i Krbave iz 1695. godine” kao povijesni izvor prvog reda. Radi se o tiskanom Kosinjskom glagoljskom brevijaru iz 1490. godine.2
Ubojstvom kosinjskog župnika Grge Kundića kod Krasna 1707. godine, senjski biskup postavlja kosinjsku župu sv. Jeronima pod interdikt, odnosno pod zabranu bilo kakvog rada i vršenja Božje službe u župi. Interdikt župe traje vjerojatno do 1710. godine, u kojem vremenu senjski biskup župi mijenja titulara iz sv. Jeronima u sv. Antuna Padovanskog – kojeg župa nosi do današnjeg dana.
Crkva je okružena kamenom zidnom ogradom, glavnim pročeljem orijentirana je prema sjeverozapadu. Jednobrodna je građevina s užim peterostranim svetištem, sakristijom sjeveroistočno uz svetište i zvonikom ispred glavnog pročelja. Iza svetišta, u širini svetišta i sakristije, 1960. godine dograđena je vjeronaučna dvorana. Crkva je građena od kamena, a krovište je pokriveno pocinčanim limom. Pjevalište je drveno s konveksno izvijenom ogradom i orguljama iz 19. stoljeća. Glavni oltari, propovjedaonica i križni put djelo su ljubljanskih majstora na prijelazu 19. u 20. stoljeće.
Župa sv. Ivana Krstitelja Donji Kosinj
- Prvi spomen: 1695. godina
- Prvi župnik: 1710. Vlč. Vuk Poličanin
- Prvi titular: 1692. sv. Antun Padovanski
- Drugi titular: 1708. sv. Krunice
- Treći titular: oko 1723. sv. Ivan Krstitelj
Župa sv. Ivana Krstitelja prvi se puta spominje u “Opisu Like i Krbave iz 1695. godine” kada narod skuplja građu za gradnju drvene crkve sv. Antuna Padovanskog u Donjem Kosinju.3 Oko 1723. godine crkva mijenja titulara u sv. Ivan Krstitelj – kojeg nosi do današnjeg dana. Župnik Vuk Poličanin službovao je u Donjem Kosinju – ponekad pokrivajući i Gornji Kosinj – najmanje do 1734. godine.
Svetište u crkvi je od broda odvojeno trijumfalnim lukom. Drveno pjevalište, s ogradom, čiji je središnji dio ukrašen reljefom s prikazom Boga Oca, položeno je na dva stuba. Sačuvan je ranobarokni i rokoko inventar: tri oltara, propovjedaonica, krstionica i škropionica. U funkciji temelja za bočne oltare nalaze se dva rimska sarkofaga, a u crkvenoj ogradi (građenoj oko 1858. godine) su također ugrađene antičke spolije. Svi arheološki nalazi koji su danas smješteni u i oko crkve sv. Ivana Krstitelja, preneseni su sa lokaliteta Basarica, brežuljka u polju kod Donjeg Kosinja, za koji se pretpostavlja da je bio rimsko naselje u 2. i 3. stoljeću.
Ostale kosinjske kapele
Kapela sv. Petra i Pavla u Donjem Kosinju
Kapela sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu
Kapela sv. Ane na Šušnju – Gornji Kosinj
Kapela sv. Josipa na Rudinki – Donji Kosinj
Kapela pod Kosanjkom – Bakovac Kosinjski
Fusnote
- Spominju se u narodnoj predaji crkve sv. Jeronima u Senju i oko Janjča, no one za sada ni na koji način nisu povijesno dokazane.
- Danas imamo sačuvana dva nepotpuna primjerka. Prvi papirnati koji se čuva u biblioteci Marciani i kojem nedostaje zadnji svežčić s kolofonom – zadnjih 16 stranica. Drugi pergamentni od kojeg imamo sačuvan samo kalendar. Taj je kalendar uvezen u Brozićev glagoljski brevijar iz 1561. godine i čuva se u Vatikanskoj biblioteci.
- Zamjena titulara sv. Antuna Padovanskog iz Donjeg u Gornji Kosinj dugo je vremena zbunjivala povjesničare koji su čak predlagali zamjenu nazivlja Gornjeg i Donjeg Kosinja. Tek je nedavno jasno pokazano da su se zbog interdikta nad crkvom u Gornjem Kosinju, po nalogu senjskog biskupa zamijenili titulari ovim crkvama oko 1710. godine. Tako je sv. Antun Padovanski kao titular crkve u Donjem Kosinju iskorišten za titulara u Gornjem Kosinju umjesto sv. Jeronima, dok je donjokosinjska crkva dobila naziv: crkva sv. Krunice.